Wanna be stronger...

Novi post... Konačno... Nakon ne znam koliko vremena. I tako... Što da kažem... Ljeto je počelo, škola je završila... Hvala Bogu. Imala sam puno posla sad na kraju godine... Otkad sam krenula u prvi razred osnovne škole, pa sve do sada mrzim kraj školske godine... Svi se natežu, navlače ocjene... A u srednjoj je sve to pet puta gore...

Nekako sam se ulijenila u zadnje vrijeme... Malo manje vježbam... Čudno mi je to, jer nikad u životu nisam bila lijena. Kad je trebalo nešto napraviti, ja bih uvijek to napravila. A sad mi se baš ništa ne da. Da se mene pita, ja bih najradije po cijele dane ležala na Jarunu i uopće se ne micala sa sunca... Ali ne mogu tako.
Uskoro ću na more... To mi se baš i ne da... Zato što mi je tamo dosadno i imam dosta neprijatelja... E, za to sam si sama kriva. Zato što sam ratoborna i svadljiva i uvijek izazivam frku. Kaj sad? Nikaj.

Zvoni mi mob... Zove jedna jako važna osoba...
Zato sad moram ići... Pozdrav svima i nemojte se ulijeniti preko ljeta!

By the way, they used to say, it's good to be in love every day!

Dobro jutro svima, iako se ovo teško može nazvati jutrom, pa već je 12 sati...
Danas sam se probudila dosta rano, pa sam odmah išla vježbati...

Program vježbi za subotu:

- zagrijavanje (standardno)
- 5 serija po 30 trbušnjaka
- 3 serije po 20 sklekova (ne mogu više!!! ipak sam ja samo cura, a radim muške sklekove!!!)
- ostale vježbe (ne da mi se sad nabrajati, ali se uglavnom sastoje od vježbanja udaraca itd.)

Subotom vježbam manje nego inače, zato kaj sam uvijek jako lijena vikendom, i samo se izležavam po stanu...
Uglavnom, sad sam nakon dugo vremena opet gledala "Čarobnice" i sve je tako pomiješano... Ništa ne kužim... Prije sam bila veeeeliki fan te serije, obožavala sam ju i uvijek sam htjela biti vještica i imati nekakve posebne moći, ali sad mi je to totalno bezveze... Iako možda ne bi bilo loše imati moći, npr. telekineza ili tako nešto... To bi bilo super... Mislim da bih zajebavala sve oko sebe s tim...

Za dva mjeseca mogu dobit vozačku dozvolu!!!!!!!!!! Kak je to super! Jedva čekam!
Dok sam bila klinka, uvijek sam sanjala o tome kako ću jednog dana imat svoj auto i izazivat prometne nesreće na svakoj cesti kojom prođem... Hahaha, kak je to glupo... Totalno. Sad zbilja ne želim izazivat nesreće. Zapravo, tko bi uopće to htio?

Sad da se malo žalim... Boli me oko!!!!! Aaaaaaa! Oni koji nisu pročitali prošli post, neka ga pročitaju, pa će znati i zašto...
Moja frendica ima ozbiljne traume od toga i kaže da ona hoće ići psihologu... Ja joj kažem neka ide, ali ona neće sama... A ja ne želim s njom... Zato kaj se bojim da će doktor skužit da sam luda i da će me zatvorit u ludnicu do kraja života... A to bi bilo grozno, ne?
Ma nisam ja luda, samo se šalim... Iako mi je brat puno puta rekao da nisam normalna jer se toliko forsiram s tim vježbanjem... Kaj ja mogu, to mi puno znači, moram vježbat... Pozdrav mom bratu!!!! (Zakaj mi ne ostaviš komentar? Znam da čitaš...)

Uglavnom... Hvala vam na komentarima koje ste ostavili... Sad stvarno moram ići... Puno pozdrava svima!!!

Ovaj grad fakat više nije normalan. Fuj. Više uopće ne želim tu živjet. Ne mogu vjerovat kakve se stvari tu događaju usred bijelog dana. Ti odvratni kriminalci više čak ni ne čekaju noć za svoja odvratna djela...

Da ispričam što se dogodilo... Moja najbolja frendica Vlasta i ja se vraćamo iz škole, i prolazimo kroz neku uličicu koja je uvijek mračna, i po danu i po noći... I tako, mi hodamo i brbljamo, kad neki tip stane pred nas i počne nam nešto pričat. Mi smo ga ignorirale i pokušale proći, al nismo mogle jer nam nije dao. Vlasta ga je lijepo zamolila da se makne, a on je i dalje tam stajao i počeo me hvatat oko struka. Uglavnom, tam me je gurnuo na zid i onda je Vlasta počela vrištat... Tko zna kaj bi napravio da se ja nisam snašla i maznula ga šakom preko lica... Nažalost, on je imao dovoljno vremena, pa je i on mene opalio po oku, uglavnom, pukla mi je arkada (haha, sad se osjećam ko prava boksačica, iako boli ko vrag), a onda je pobjegao, jer je Vlasta s mobitela nazvala policiju.
Jebote, u ovom gradu fakat više nikad nisi siguran... Pedofili i luđaci na svakom koraku... Policija je došla, morale smo opisat tog ljigavca, i onda su mi došli starci i vodili me u bolnicu zbog oka, pa su oni to tam pokrpali, i sad je sve ok. Bilo je dosta krvi... Fuj. A što se tiče onog tipa, mislim da sam mu slomila nos. I baš mi je drago. Najčudnije mi je to što se to sve dogodilo prije sat i pol!!!! Usred Zagreba!!!!!!!! To je skroz nevjerojatno!
To će sve vjerojatno biti sutra u novinama, ako bude skenirat ću članak, pa ću ga staviti na blog...

Ljudi, pazite se! Tu se fakat svašta događa! Za par godina, Zagreb će biti kao New York, tj. bit će zločina na svakom koraku!!!
Šmrc, sad imamo traume... Ma šalim se, nemamo... Možda Vlasta ima... Ona još uvijek plače zbog toga... I ja sam plakala... Ali samo malo...
Ovo sve što se dogodilo je još jedan razlog da se više potrudim da postanem policajka... Ta sranja treba zaustaviti, a ja ću biti sretna ako ću moći bar malo pomoći.

E,da. Dogodilo se još nešto puno gore od toga... Otkrila sam da mi se jedan od najboljih prijatelja drogira. Uzima heroin. Ne znam što da napravim.

Ajde, idem ja, pošto mi je sve dosta mutno na jedno oko (doktor je rekao da je to normalno, ajd dobro...).

Dobar dan svima! Ovo je moj prvi blog, i nadam se da ćete uživati čitajući ga, i da ćete mi ostaviti puno komentara!

Ovaj blog sam otvorila zato što mi je bilo dosadno, i zato što bih htjela podijeliti s ljudima svoj program vježbanja. Hahaha... Kako ovo smješno zvuči... Uglavnom, ja sam samo jedna obična cura koja bi htjela postati policajka, pa se zato toliko trudim oko tog svega...
Ove godine se mislim upisati na boks... Prije sam trenirala aikido, i to dvije godine, ali onda sam se upisala u srednju školu, više nisam imala vremena, pa sam odustala.

I eto... Što da još kažem... Možda da vam dam jedan savjet... Trudite se oko svega, zato što ništa neće nastati samo od sebe. Ako nešto stvarno jako želite, sve što trebate je malo se više potruditi, i to ćete postići! Ništa nije nemoguće!

Pozdrav od mene zasad... "Vidimo" se kasnije!